Poslovanje hotela je u početku bilo dobro, ali pred rat, oko 1913. g., nastupila je kriza i hotel je dobio prinudnog upravitelja, tzv. sekvestra. Od 1914. do 1918. g. hotel je bio u zakupu kod trgovaca Weissa i Doslera iz Osijeka. Pred kraj rata, 1918. 9., interijer hotela su demolirali pobunjeni vojnici s obližnjega orahovačkog vojnog logora (tzv. Lager). Godine 1931. pravo vlasništva nad hotelom dobiva Štedionica d.d. Orahovica, a 1938. g. vlasnikom postaju mesar Ivan i Kata Paškalić iz Orahovice.
Od 1907. do 1913. g. hotel je vrlo uspješno poslovao zbog prosperiteta orahovačke privrede, jer je u kamenolomu, u Šumarstvu, poljoprivredi i zanatstvu radilo oko 3000 radnika, a k tome je iz Osijeka, Belišća i Đurdenovca u Orahovicu na izlete dolazio sve veći broj turista, što je znatno popravilo standard gospodarstva mjesta. Već 1905. g. u svrhu, prometa stranaca i poljepšanja mjesta osnovano je ,,Društvo za poljepšanje Orahovice“, a 1906. g. je u Orahovici upaljena prva javna, petrolejska, rasvjeta. Ubrzo su izgrađene željeznica (1908) i sinagoga (1911). Godine 1974., usred mjesta otvara se kupalište, koje je prošireno 1922. g. u moderno hladno kupalište s kupališnim perivojem
Službenog otvorenje novog orahovačkog hotela, odnosno „svratišta Spitzer“ bilo je inače popraćeno i u lokalnom tisku. Tako novinar jednog domaćeg lista oštro zamjera uvođenje „preskupog“ plinskog osvjetljenja u hotel te postavljanje „Šekreta“, pod krov zgrade hotela, smatrajući to prepotentnim za selo Orahovicu. Sve ostalo je bilo pohvaljeno.
U hotelu su se održavale razne prigodne zabave uz tamburašku i jazz glazbu, a u sklopu hotela radilo je i kino – u početku s nijemim, a kasnije tonskim filmovima. Na kino-predstavama nijemih filmova svirao je tiho i skladno domaći Jazz orkestar Anatola Fotinskog.